Korisnicima Zone dopušteno je slobodno smještati svoju robu u Zoni. Za robu smještenu u Zoni, koja nije namijenjena trgovini na domaćem tržištu, ili je već iskorištena ili potrošena u skladu sa zakonom, ne naplaćuju se ni carinske pristojbe, niti porez na dodanu vrijednost (PDV), niti se primjenjuju bilo kakve druge mjere ili propisi ekonomske politike.

Ako se ova roba iz Slobodne zone proda na tržištu Republike Hrvatske, na nju se primjenjuju propisi koji vrijede za uvoz robe u Hrvatsku, odnosno potrebno je platiti carinsku pristojbu prema važećim uvoznim carinskim stopama, ali samo za onaj dio robe, koji je unesen iz inozemstva. To znači da se na vrijednost koja je dodana u Zoni, ne plaća nikakva carina, budući da je ona smještena na području Republike Hrvatske.

Prednosti poreza na dodanu vrijednost usko su povezane sa carinskim olakšicama, sa jedinom razlikom da se porez na dodanu vrijednost plaća kako na vrijednost robe iz inozemstva, tako i na vrijednost koja je dodana u Slobodnoj zoni, odnosno na prodajnu cijenu robe.

Kada se roba unosi ili iznosi izvan Slobodne zone, carinski nadzor i formalnosti obavljaju se na isti način kao za tranzitnu robu. Za robu koja je uvezena u Hrvatsku iz Slobodne zone, mora se sastaviti Uvozna carinska deklaracija.

Ista regulativa koja se primjenjuje na robu, također vrijedi i za opremu koja se koristi u Slobodnoj zoni. To znači da u Zoni može biti smještena sva potrebna proizvodna i druga oprema, bez plaćanja carinskih pristojbi, poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) i svih ostalih uvoznih ograničenja hrvatskog zakonodavstva.

Prema zakonskim propisima i odredbama, korisnik Slobodne zone dužan je voditi evidenciju o robi koja ulazi u Slobodnu zonu, o njenom korištenju i kretanju unutar Zone, kao i o robi koja izlazi iz Zone. Korisnik Zone dužan je voditi knjigovodstvo za svoje poslovanje u Slobodnoj zoni, ili imati posebno knjigovodstvo za dio svojih poslova koje obavlja u Slobodnoj zoni.